FOTO: ofktitograd.me

Postoje ljudi koji nikada ne osjete potrebu da promijene mjesto boravka. Postoje isti takvi fudbaleri. Zadovoljni su gradom u kom žive, klubom u kom treniraju, terenom na kojem igraju.

A ima i onih, koji ne sjede mirno, koji vole promjene i kojima je pasoš uvijek u džepu. Oni razmišljaju kako će zabijati golove širom svijeta i nije bitno gdje su dok god se mreže tresu.

Može se to nazvati radoznalošću, istraživačkim duhom – pesimisti bi rekli lutanje. Činjenice govore drugo. Glad za promjenom uvijek postoji i što više mijenjate sve je jača.

Ovo je priča o fudbalskom nomadu.

Rođen u Bijelom Polju, karijeru je počeo u lokalnom Jedinstvu, preko kojeg dolazi do Crvene Zvezde. O kakvom je igraču riječ, govori činjenica da su ga Zvezdini skauti vidjeli kao zamjenu za Pericu Ognjenovića, koji je prije toga prodat u Real Madrid. Jak, visok, agilan – Radomir Đalović dobro je počeo u u crveno-bijelom dresu.

Ipak, nije ostavio jači utisak. Nakon samo pola sezone, kreće njegovo fudbalsko putešestvije. Prelazi u FK Železnik, pa u Zagreb, gdje dolazi do potpunog izražaja. Odlične partije preporučuju ga Arminiji Bilefeld. Nije bilo loše u Njemačkoj, ali ne dovoljno dobro da Đalović ostane. Odlazi u turski Kajseri. Fizički je ličio na Nihata Kavečija, sa kojim su ga turski navijači poredili.

Iako je postigao samo dva pogotka, željeli su ga u Kajseriju. No, Đalo je imao druge planove.

Nastupi u Hrtvaskoj, povezanost sa navijačima i tamošnjom scenom, uticale su na Đalovića da se ponovo vrati u komšijski fudbal. Ovog puta u Rijeku.

Posebnih godinu dana u Rijeci. Zlatko Dalić na klupi. Popularni Đalovski u napadu, Šerbini i Ivanov iza njega. Djalova neustrašivost došla je do izražaja. Hrvatski mediji pisali su hvalospjeve, bio je ponajbolji igrač Rijeke, sa 19 golova najbolji strijelac i miljenik navijača. Godina na Kantridi, ali i sve što se oko njega dešavalo, preporučilo ga je selektoru reprezentacije Crne Gore Zlatku Kranjčaru.

Posebna veza između ove dvojice rezultirala je sa 22 nastupa i 7 pogodaka za nacionalni dres. Odlazak Kranjačara sa klupe, značio je i prekid Đalovićevog igranja za Crnu Goru. Čaršijske priče govore da je “puklo” na relaciji FSCG – Đalović, kada je dao izjavu da bi Crna Gora igrala na Evropskom prvenstvu da je Kranjčar ostao trener.

Iz Rijeke odlazi u Rapid iz Bukurešta. Dobro je bilo i u Rumuniji, ali je Đaloviću mirisalo Jadransko more. Vratio sa da još jednom zablista, da još jednom razgali navijače i čuje prepoznatljiv huk Kantride. Novih 15 pogodaka bile su poklon navijačima, Kantridi, klubu i gradu Rijeci, ali i poslednji Djalov pozdrav.

Nomad je nastavio svoj put. Rusija, Iran, Kina. U Kini je ponovo sarađivao sa Kranjčarem, nakon čega odlazi na Tajland.

U Bankoku je rekao: “Dosta. Idem kući!”.

Kod kuće je osvojio trofej karijere. Bio je jedan od najzaslužnijih što je titula šampiona Crne Gore pripala Budućnosti. Još jednom je obradovao navijače – ovog puta podgoričke Varvare.

Te godine, iz Rijeke su stigle lijepe vijesti. Đalovićev bivši klub osvojio je titulu šampiona Hrvatske. Ono što nisu uspjeli zajedno, postigli su odvojeno.

Kod kuće je doživio što nije ni u najdaljim zemljama svijeta. Nakon titule i kvalifikacija u prvo kolo Lige šampiona, Đalović napušta Budućnost. Razlog je, kažu, jer ga je tadašnji šef struke ostavio na klupi u prvom meču protiv Partizana.

Ponosni Djalo nije prešao preko ovog poteza trenera i uprave koja ga je podržala: “Pucali su u mene!”, rekao je i otišao iz Podgorice.

Potpisao je za Rudar, kojeg je prošle sezone spasio ispadanja, a od ove je član OFK Titograda. Danas puni 37 godina. Još uvijek nije postigao prvijenac za “romantičare”.

Pogodak se čeka i spreman je vatromet.

Vatromet u srcima navijača koji cijene Tornada Rada – Radomira Đalovića.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here